piše: Domagoj MARGETIĆ
Amerikanci su sasvim sigurno imali podatke o Bin Ladenovom boravku u Pakistanu, ako ne prije, a onda neposredno nakon terorističkog napada u Mumbaiju 2008. godine, nakon što je otkriveno kako je dio vrha pakistanske vojne kontraobavještajne službe ISI bio uključen u planiranje i pružanje logističke potpore tom terorističkom napadu, u kojem su i sudjelovali oficiri ISI-ja.
Naime, tada su razotkriveni i podaci o vezama Osame bin Ladena s vrhom pakistanske vojne kontraobavještajne službe, te aktivnoj suradnji dijela te službe s Al Qaidom, koja je aktivno uspostavljena 1990.-ih godina i to na temelju dogovora koje su Bin Ladenovi ljudi postigli s oficirima ISI-ja na tajnim dogovorima u Bosni i Hercegovini.
Ključni igrači ovih dogovora bili su tada general ISI-ja Javed Nasir, koji je osobno rukovodio ISI-jevim operacijama u BiH, Hasan Čengić (kao posrednik i domaćin pregovora), te osobni prijatelj i suradnik Osame bin Ladena dr. Fatih El Hassanein, čovjek koji je rukovodio Bin Ladenovim operacijama u Bosni i Hercegovini i zapravo ustrojavao terorističku mrežu na Balkanu.
Nije zanemariva i činjenica da je sudionik ovih pregovora i dogovora bio još jedan oficir pakistanskog ISI-ja, koji je kasnije sudjelovao u terorističkom napadu u Mumbaiju, Zaki ur Rahman Lakhvi.
Početkom rata u BiH, nakon što je kao glavni Al Qaidin logističar financiranja islamističkih boraca i terorističkih grupa u BiH stigao dr. Fatih El Hassanein, koji je i prije toga bio u BiH, te je bio ujedno osobni prijatelj i Aliji Izetbegoviću i Osami bin Ladenu, preko Hassaneina je organiziran i dolazak pakistanskih obavještajnih oficira i islamističkih boraca iz Pakistana, koji su prije svega vršili obuku AL Qaidinih terorista u tajnim kampovima u BiH, ali i vojnim kampovima u samom Pakistanu, koje je kontrolirao ISI, odnosno osobno general Nasir.
Nakon dogovora s Alijom Izetbegovićem i Fatihom El Hassaneinom, pakistanska vojna sigurnosna služba ISI postaje jedna od ključnih logitičkih i operativnih, obavještajnih uporišta Al Qaidine terorističke infrastrukture u BiH, te se preko oficira ISI-ja organizira dovođenje islamističkih ratnika iz Pakistana i Afganistana na teritorij BiH. Prema dogovoru Hassaneina i Nasira, ovaj je projekt koordinirao upravo Javed Nasir, od ranije blisko povezan s talibanima, koji je kasnije postao poznat kao jedan od glavnih visokih pakistanskih vojnih dužnosnika koji je organizirao skrivanje Al Qaidinih pripadnika u Pakistanu.
Istovremeno, general Nasir je organizirao dolazak pakistanskih vojnih kontraobavještajnih oficira u BiH, gdje su organizirane i ustrojene male operativne skupine, koje su pružale usluge informacijsko operativne koordinacije sa pripadnicima Al Qaide u Pakistanu i Afganistanu koji su bili zaduženi za mobilizaciju terorista, koji su potom iz kampova u Pakistanu upućivani u BiH.
Nasir je organizirao vojnu i obavještajnu obuku pripadnika Armije BiH i dužnosnika tadašnje bošnjačke Vlade u Pakistanu, pod okriljem ISI-ja, i to u jednom od ISI-jevih kampova u kojima su trenirani i talibani te pripadnici Al Qaide, zajedno sa pripadnicima Armije BiH, koje su Alija Izetbegović i Hasan Čengić slali u Pakistan u sklopu dogovorene vojno obavještajne razmjene koju su ugovorili sa generalom Nasirom.
Prema tim istim dogovorima, Nasir je bio zadužen za razbijanje UN-ovog embarga na oružje, slanjem pakistanskih vojnih zrakoplova pod okriljem ISI-ja, koji su u BiH transportirali vojnu opremu, oružje, eksplozive, ali i pripadnike terorističkih organizacija koje je ISI mobilizirao iz Pakistana i Afganistana. Te Nasirove operacije financirao je tajni financijski komitet Al Qaide za financiranje operacije u BiH, kojeg je iz Zagreba vodio Fatih El Hassanein, a koordnator dogovora i operativne provedbe ovih sporazuma sa ISI-jem i Nasirom bio je Izetbegovićev ratni ministar Hasan Čengić.
Danas je također poznato kako je jedan od Nasirovih oficira za vezu u BiH svojevremeno bio i terorist Al Qaide optužen za organiziranje terorističkog napada u Mumbaiju u Indiji 2008. godine, Zaki ur Rahman Lakhvi, kojeg je u BiH kao osobnog izaslanika u ime ISI-ja poslao upravo general Nasir.
U to vrijeme, na inicijativu Nasria, Lakhvi je dobio i čin majora ISI-ja, u kojem je činu radio kao oficir ISI-ja sve do trenutka uhićenja zbog sudjelovanja u terorističkom napadu u Mumbaiju. Pripadnici terorističkih jedinica povezanih sa pakistanskom vojnom kontraobavještajnom službom trenirani su u elitnom vojnom kampu u blizini Islamabada, Mangla Dam, gdje je inače sjedište i glavni kamp za obuku elitnih komandosa pakistanske vojske.
Prema obavještajnim podatcima iz Pakistana i Indije, izvršitelji napada u Mumbaiju pripadnici su upravo ove elitne jedinice pakistanske vojske, odnosno vojne kontraobavještajne službe. I tu je glavna veza izvršitelja terorističkih napada u Mumbaiju sa terorističkim obavještajnih ćelijama uspostavljenim u Bosni i Hercegovini.
Naime, radikalno islamskom krilu ISI-ja bilo bi gotovo nemoguće organizirati ovakav teroristički napada iz vlastitih vojarni zbog opasnosti od otkrivanja, praćenja komunikacija, operativnih kontakata i veza između organizatora i izvršitelja ovog terorističkog napada. Stoga je trebalo cijelu operaciju voditi iz tzv. izdvojenog zapovjednog mjesta, koje će biti teško otkriti, pratiti i nadzirati, odnosno izdvojeno zapovjedno mjesto ove terorističke operacije trebalo je smjestiti dovoljno daleko da aktivnosti ljudi koji će operativno koordinirati ove terorističke aktivnosti ne budu sumnjive u svjetlu terorističkih napada u Mimbaiju.
Zato su odabrane terorističke obavještajne ćelije u Bosni i Hercegovini, sa osnovnom funkcijom koordinacije između zapovjednog centra u Pakistanu, iz kojeg je Al Qaida vodila planiranje terorističkog napada i izvršitelja terorističkog napada u Indiji. Tko je, međutim, u BiH mogao pružiti obavještajnu i logističku potporu za vezu između operativnog stožera terorističke akcije u Pakistanu i grupe izvršitelja u Indiji?
Za potrebu analize ovih mogućnosti, moramo se vratiti na početak priče. Naime, tko su ljudi koje je ISI, prema dogovoru Hasana Čengića i Alije Izetbegovića sa generalom Javedom Nasirom, trenirao u elitnim vojno kontraobavještajnim kampovima u Pakistanu, u kojima su trenirani i pripadnici Al Qaide. Prvi i najzanimljivi na listi visokih časnika Armije BiH koje je trenirala pakistanska vojna kontraobavještajna služba usko povezana sa Al Qaidom i talibanima je današnji komandant Združenog štaba Armije BiH general Sifet Podžić, koji je tada kao brigadir Armije BiH proveo neko vrijeme u kampu ISI-ja u Qetti u Pakistanu, u kojem su kampu specijalci ISI-ja u isto vrijeme obučavali pripadnike Al Qaide za njihove terorističke aktivnosti.
Osim Podžića, ISI je tada trenirao i druge visoke časnike Armije BiH kao primjerice: Džemala Ajnadžića, generala, tadašnjeg zapovjednika 1. korpusa Armije BiH; Mehira Hamzića, natkapetana; Bajru Fejzića, majora; Hajrudina Bejkića, majora Armije BiH; pukovnika Fahrudina Agića; Begu Durića, majora; Šefika Drkendu, majora; Zijada Kozića, majora; Asima Šuvelića, brigadira, svojevremenog komandanta kopnenih snaga Armije BiH; Senada Čengića, brigadira i Izeta Spahića, majora.
Prema visokom pakistanskom obavještajnom izvoru, jednostavno je nemoguće da su ti časnici Armije BiH prošli obuku i školovanje ISI-ja a da i sami nisu, zapravo, postali agenti i pripadnici ISI-ja, obvezni u svakom trenutku postupati prema zapovjedima nadređenih oficira u Pakistanu.
Činjenica da su ovi visoki časnici Armije BiH dijelili svoje mjesto u kampu u Qetti sa pripadnicima Al Qaide dovoljno govori sama za sebe. Isti oficiri ISI-ja obučavali su i teroriste i ove visokopozicionirane pripadnike Armije BiH. Pakistanski obavještajni izvori odani bivšoj pakistanskoj premijerki, ubijenoj također u terorističkom napadu, Benazior Bhutto, tvrde kako je povezanost Al Qaide i ISI-ja upravo i glavni razlog ubojstva bivše pakistanske premijerke.
Naime, nekoliko dana prije smrti, kako navode pakistanski obavještajci, Bhutto je upozorila pripadnike američke obavještajne zajednice, ali i tadašnjeg predsjednika Pakistana Pervaiza Musharafa na usku organizacijsku, vojnu i obavještajnu povezanost Al Qaide i ISI-ja, odnosno pakistanske vojne kontraobavještajne službe, ali i pakistanske vojske, posebno specijalnih komando jedinica smještenih u kampu kojeg koriste i pripadnici AL Qaide, a koji je pod ingerencijom ISI-ja u Mangla Damu, pokraj Islamabada.
Bhutto je, navodno, raspolagala o informacijama koje su nedvojbeno dokazivale kako je teroristička organizacija Lashkar e Taiba (LeT) sastavni dio pakistanske vojne kontraobavještajne službe ISI, te da djeluje kao njezin ogranak za vanjske terorističke operacije u suradnji sa Al Qadiom. Dokaz za takvu tvrdnju Bhutto je između ostalog vidjela u činjenici da Lashkar e Taiba (LeT) koristi kompletnu infrastrukturu ISI-ja, a da je glavni komandant ove terorističke jedinice upravo major ISI-ja Zaki-ur-Rehman Lakhvi, kojega je u tu službu visoko pozicionirao tijekom njezinih operacija u BiH general Javed Nasir.
Osim toga, ubijena bivša premijerka Pakistana, upozoravala je kako raspolaže podatcima o mogućim terorističkim ciljevima Al Qaide u operativnoj suradnji sa pakistanskim ISI-jem, te je navodno upravo upozorila kako će jedan od ciljeva biti u Indiji. Stoga, obavještajni izvori odani Bhutto, vjeruju kako upravo ISI i Zaki-ur-Rehman Lakhvi stoje iza terorističkog napada u kojem je ubijena Benazir Bhutto, kako bi onemogućili njezin dolazak na vlast i najavljeni žestoki obračun sa terorizmom i organizacijama i državnim institucijama povezanima sa terorizmom.
Indikativno je i da je nekoliko mjeseci prije terorističkog napada u Mumbaiju smijenjen bivši šef direktora vanjskih operacija ISI-ja, kojeg je neformalno zamijenio upravo organizator ovih terorističkih napada i glavni čovjek Lashkar e Taiba (LeT) Zaki-ur-Rehman Lakhvi. Ovi podaci jasno ukazuju kako je uska suradnja ISI-ja i AL Qaide, odnosno dijela vrha pakistanske vojne kontraobavještajne službe sa Osamom bin Ladenom i njegovim najbližim suradnicima uspostavljena upravo 90-ih godina u BiH i na Balkanu, a nastavljena je kasnije, te je na kraju ta ista pakistanska veza poslužila i u organizaciji i pružanju logistike dugogodišnjem uspješnom skrivanju Bin Ladena na teritoriju Pakistana.
Ono što svi analitičari sada prešućuju jest upravo činjenica da je dio pakistanskog ISI-a i dio vojnog vrha Pakistana bio izravno povezan sa operacijom skrivanja Osame bin Ladena u toj zemlji, te upravo zbog tih razloga pakistanske vlasti nisu mogle biti niti obaviještene o američkoj akciji lova na Osamu.
S druge strane, upravo zbog ove terorističke arhitekture na Balkanu, moguće je da će, ukoliko bude ozbiljnijih terorističkih akcija u Europi, trag do logističkih centara za izvođenje tih terorističkih akcija voditi upravo prema infrastrukturi Al Qaide na Balkanu, o kojoj međunarodna zajednica već godinama zna sve, ali ignorira taj problem.
.
puta
| N | P | U | S | Č | P | S |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||